Marta Kolega i Dunja Bahtijarević pjesnikinje su i pjevačice s dugom i raznolikom prošlošću međusobnih susreta i suradnji. Svoju posvećenost poeziji i tradicijskim napjevima stopile su u jedinstveni projekt koji drsko izaziva granice kako glazbe (tradicijske, ali i općenito), tako i poezije, te oscilira na rubu, stvarajući vrlo neuobičajene frekvencije. Obje se bave proučavanjem, izvođenjem i podučavanjem tradicijske glazbe - one koja im je fizički i zavičajno bliska, ali i one koja ih je privukla senzibilitetom i s kojom su se susrele zahvaljujući mnogobrojnim međunarodnim suradnjama. U posljednje vrijeme Marta se fokusirala na španjolsku i latinoameričku tradiciju, kao i na mjesta susreta Istoka i Zapada, dok se Dunja usredotočila na sevdah, tradicijsko pjevanje Bosne i Hercegovine, odakle je izbjegla ratnih godina. Njihov zajednički projekt, novoobjavljeni album 'Pjesme' spoj je tradicijskih pjesama i poezije.

- Do spoja je došlo prirodno, iz želje da ujedinimo dva polja na kojima djelujemo, a da ne dodajemo nove sastojke, primjerice elektroniku ili neki glazbeni instrument. No rezultat tog spajanja za obje je bio neočekivan – kaže Dunja.

Snaga je tradicijske pjesme u tome što u sebi nosi iskustvo života na nekom području, otiske kulture, zajednice, međuljudskih odnosa i običaja. Ona pamti glasove onih koji su je kroz stoljeća pjevali i ima izuzetan transformativni potencijal koji se za Martu i Dunju pokazao osobito važnim. S jedne strane, kad se pridruži drugom sadržaju (npr. filmu, predstavi, ili, u njihovom slučaju, izvođenju poezije), tradicijska pjesma proširuje njegov prostor, daje mu specifičnu težinu i vodi u dubine nedohvatljive drugim vrstama glazbe. S druge strane, s obzirom na veliku razliku između načina života danas i u vrijeme nastanka tradicijskih pjesama, a i na specifičnosti života na različitim područjima, pjevaču ili pjevačici ona pruža mogućnost da na sebe navuče drugu kožu, da progovori jezikom drugoga, da se približi tuđem iskustvu, da pronađe drugi dom. Tradicijske pjesme su poput velikog kolektivnog arhiva koji sadrži sva moguća ljudska iskustva, a pjesme koje Marta i Dunja pišu izraz su upravo njihovih pojedinačnih iskustava, koje se na taj kolektivni arhiv u ovom projektu oslanjaju i u njemu pronalaze podršku.

- Spoj tradicijske pjesme i poezije, izraza pjevačkog glasa i poetskog glasa, pjesme u jednom i pjesme u drugom značenju te riječi, tvori zaseban, inovativan žanr koji dosad nije bio prisutan na našoj glazbenoj i književnoj sceni. On jest i nije poezija, jest i nije glazba. Granice tih disciplina se pretapaju se i šire. Njihovim spajanjem proširuje se prostor njihove izražajnosti, povećava njihova pristupačnost i olakšava recepcija – kažu Marta i Dunja.

Osim što razvija marginalizirane žanrove, Martin i Dunjin album doprinosi popularizaciji slabije zastupljenih Jezika i stilova pjevanja, a i razbijanju predrasuda o njima.
Martina poezija pisana je na čakavštini mjesta Kali na Ugljanu, a da pritom nije zavičajna, nego po svemu suvremena. U doticaju s njom, ali i u kontekstu različitih jezika i govora prisutnih u tradicijskim pjesmama, Dunjina štokavština prestaje biti dominantan, standardni jezik, i afirmira se kao još jedan od dijalekata. Slično tome, tradicijske pjesme iz Istre i Dalmatinske zagore, na koje domaća publika i dalje često reagira sa sramom, stoje bok uz bok sa pjesmama iz tradicija koje su uhu pitkije, kao što su međimurska, sefardska i španjolska. Takvo postavljanje na istu ravan šalje snažnu poruku o jednakoj vrijednosti tih različitih izraza.